Salajeva reforma (eBook)

Rita Monaldi (Autor)

eBook Download: EPUB

2017
304 Seiten
Publishdrive (Verlag)
978-953-266-848-3 (ISBN)

Infos

Susret iznimnoga povijesnog znanja, vještoga pripovijedanja i sočnoga humora u opusu talijanskoga spisateljsko-bračnog para Rite Monaldi i Francesca Sortija nikad nije bio sretniji nego u romanu Salajeva reforma.
Salaj, posinak glasovitog Leonarda da Vincija, čovjek je kakve je voljela renesansa: darovit slikar, neodoljiv zavodnik, pustolov i prznica, lukavac premazan svim mastima, koji zemaljski život živi punim plućima, ne brinući se previše ni o Nebu ni o Paklu. No ovaj put potraga za tajnom Leonardovom oporukom odvest će ga u Wittenberg, grad u kojemu se kroji nova vjerska karta svijeta i gdje će, u samome središtu reformacije, upoznati njezina pokretača Martina Luthera.
U izvještaju što ga Salaj o Lutheru piše papi oživljavaju portreti čitave galerije povijesnih likova - od Leonarda da Vincija do Lucasa Cranacha, od Melanthona do Katharine von Bora - a pustolovine koje će s njima podijeliti Salaj i njegov sin fra Redento prate se bez daha te i najozbiljnijima među nama mame osmijeh na lice. Oživljen kičicom simpatičnoga talijanskoga obješenjaka, Martin Luther pokazat će svoju drugu, povijesti dosad skrivenu stranu, a briljantni dvojac Monaldi i Sorti u romanu Salajeva reforma još će nas jednom uvjeriti kako se iz prešućivanih krhotina prošlosti može roditi čitava jedna nova stvarnost.

Textauszug

salajev dnevnik

U kojem se kaziva o smrti Lionarda da Vinčija
I o jednom pitanju naslijedstva
U kojem je Salaj morao branit svoja prava
Od hrpetine zavidnih i lažljivih izdajnika.

Vaša presvijetla i mnogopoštovana Svetosti!

Predobri Sveti Papa kojeg volimo svi mi pravi kršćani!

Sveti Oče puni dobrote i milosrđa!

Bacam se pod Vaše blažene noge i lijubim ih ponizno i poslušno ko pravi sin Rimske crkve. U skladu sa dogovorenim donosim Vam pripovijest mene Salaja, slikara i umijetnika o putovaniju koje sam poduzeo u Njemačku ljeta Gospodnjega 1523. i koje sad predstavlijam Vašoj Svetosti kako bi se Vi njome poslužili u Svome ratu protiv neprijatelja Svete Crkve i nemojte zaboravit na naknadu koju smo nagodili.

Odma ćete vidit da su obijave koje vam upučujem tako važne i skandalozne da i ja sam živim u strahu da će me neko ubit i zapravo mi se već neko vrjeme čini da me prate i špijaju i po noči i po danu, a ako otkriju da vašoj Svetosti povijeravam sve tajine koje sam sazno u Njemačkoj, prije ili poslje ćete vidjet da će mi neko kosirom razbit glavurdu na četri djela i u njoj napravit finu kašu od mog kosanog mozga.

Gospodine Svetioče nemojte se sablažnjivat ako ja Salaj ne pišem uvjek sve jasno i točno kao pisari i tajinici koje Vi imate jerbo sam ja Salaj narodski čovjek a pisat je isto ko vodit stado ovaca, ako ih hvataš jednu po jednu sve ide odlično ali kad ih pokušaš sve skupa nagurat u tor, nagomilaju se i idu jedna tu druga tamo, a isto se meni desi sa mislima odnosno lagano ih je pisat jednu po jednu, ali kad ih moram puno odijednom nagurat u pero nastane zbrka, a uostalom moj je poso slikat a ne pisat stvari.

Ali pokušaću u ovoj tekici Vašoj Svetosti sve objasnit najbolje šta mogu kako bi bila od koristi Vašem Svetom Gospodstvu i Vašoj zadači da slomite kičmu svim hereticima i onima koji obezvređuju Istinsku Vjeru Isusa Krista, a pogotovo protestantskim slijedbenicima Njemca Martina Lutera, velikog neprijatelja Vaše Svetosti koji sije sijeme nesloge i razdora i golemih svađa između nas dobrih Kršćana.

Iz ove moje pripovijesti vidjet ćete kolko je doktrina Martina Lutera opasna i puna hinbe, a niko drugi, predraga Svetosti, ne može vam to objasnit dobro ko ja jer smo tjekom mog putovanija u Njemačku ja i Luter bili jako prisni, skoro ko da smo braća, i ja sam vidio stvari koje niko ne zna o Luteru i koje su jako koristne da se iskroje iskjore isorkjen uglavnom da se odstrani korov hereze iz cjele Njemačke a možda čak i iz ostatka Evrope.

Ako me Vaša Svetost sasluša, ja Vas ne ću samo uputit u sve Luterove tajine koje niko ne može ni zamislit nego i u sve njegove poroke i slabe točke kako bi ga Vi Svetioče mogli pošteno sredit kad on to bude najmanje očekivo i preveslat ga kako spada i kako je zaslužio.

I zapamtite Svetosti da su Luterove rječi koje ćete pročitat u ovoj mojoj pripovjedci sve istinite odnosno ja nijednu nisam izmislijo i kladim se da će ih povijesnićari jednog dana zapisat u svojim knjigama i ljudi će reć Ma nevjerojatno je to šta je mislijo i govorijo i pisao Luter, ma šta je sve to istina?, a Vi ćete predraga Svetosti moć reć pa je sve je istina tako mi je reko i Salaj.

Ali budući da je građa ove moje pripovijesti velika, teška i puna pitanja koja mogu shvatit samo najizvrstniji mozgovi puni odlićnih ideja ko na primjer mozak Vaše Svetosti, biti će dobro da ja Salaj poćnem baš od početka odnosno od razloga zašto sam došo u Njemačku i zato ću vam to sad odma objasnit prije nego šta izgubim nit kako mi se dogodi masu puta između ostalog i zato šta, ispričajte me predraga Svetosti, ali ja sam vam već zašo u određene godinice i nemam više memoriju ko mladić, eh.

Kako Vaša Svetost već savršeno dobro zna preko svog Nuncija u Njemačkoj koji me predobro pozna i jako me poštiva, ja sam posinak Lionarda da Vinčija odnosno onog toskanskog slikara koji je umro prije par godina i koji je izradijo brdo nacrta čudnih strojieva i naprava za letenje plovitbu dizanje tereta itako dalje i za kog svi kažu da je bijo velik genijalac i da se neko ko on neće više nikad rodit.

Pa dobro Svetosti, vi ćete mislit da je pravi blagoslov bit posinak jednog takvog čovijeka i da sam ja Salaj imo veliku sreču što sam živijo i radijo skupa sa Lionardom. Ali predragi moj Papa, kucnuo je čas da svijet konaćno sazna istinu o Lionardu slušajući o životu punom patnije i boli i žrtve koji sam ja siroti Salaj proveo skupa sa Lionardom i to njegovom krivnjom jer je baš to razlog zbog kog sam ja na kraju išo na taj put u Njemačku.

salajev dnevnik

Evo patnja i prevelkih poniženija
Šta ih je Salaj cjelog života moro trpit od Lionarda
I herojskog i dirljivog načina na koji ih je podnosijo
Dok Lionardo uopče nije dobijo ono šta je zaslužijo.

Vaša Svetost prije svega mora znat da je prije svojih slavnih crteža iz anatomije i nacrta raznih strojieva i naprava itako dalje Lionardo posto slavan među učenjacima i eruditima iz cjele Evrope po svojim slikama odnosno portretima Svete Obitelji i Bogorodice i Svetog Ivana, a onda i mnogih ženski i poštovanih dama iz Toskane i iz Milana. Ali gospon Papa, čujte i počujte, te stvari zapravo nije nasliko Lionardo! Zapravo smo stvarno radili i ubijali se od posla mi mladiči iz njegove radnje odnosno najiviše ja Salaj, a onda i drugi odnosno naprimjer onaj tikvan od Čeka Melcija[2] (koji je svima govorio da je Lionardov milijenik, ali to uopče nije bila istina) ko i Mazini i Zenale i drugi, ali ponajviše ja koji sam gospon Papa, skromno govoreči, bijo najbolji od svih, izapravo sam Lionarda naučio brdo trikova i lukavluka u slikarstvu dok je Lionardo nama mladičima davo samo ideje pa bi reko ti naslikaj ovu ruku, ti napravi glavu, ti zamješaj boje, ti mi idi kupit sengvič itako dalje, a sam ne bi nikad mogo naslikat ama baš niš, ali ljepo molim postupite ko ja i nemojte to previše pričat okolo jer siroti Lionardo nije htijo da se to zna.

Daklem gospon Papa, Vi predobro razumjete da se za Lionardove slike može reć da su u biti bile više moje nego njegove, jerbo da nije bilo mene da mu pomognem i da ga spasim od njegove strahovite ljenosti, Lionardo u ćasu smrti ne bi ostavijo ni jednu sliku vrijednu tog imena, nego samo sranjca i rukom napravlijene nacrtiče raznih strojieva u svojim tekama i to kopirane iz starih rukopisa koje su napravili oni koji su bili bolji od njega, ali Lionardo ih je loše kopirao i tako ti nijegovi stroijevi nikad nisu funkcjonirali.

Ah, dobro, sad dolazimo do trenutka Lionardove smrti koji je važan da shvatite cjeli problem. Kad je moj učitelj krepo, ja ga već neko vrjeme nisam viđao jer sam prije svega odlučijo da više ne ću tratit vrijeme sa ženskama između ostalog i zato šta ženskih na svijetu ima golemo brdo i stalno dolaze nove koje su samo trenutak prije bile još klinke, a sve i da čovijek oće sitničarit i nataknut na ražanj samo one stvarno predobre, prije ili poslje se ili ispuše ili navuče koju boleštinu. Zato sam si ja gospon Papa našo dobro djevojče koje se zove Bianka[3] i koje sam onda i oženijo pa sam daklem imo brdo stvari za radit sa Biankom i nisam stalno mogo ić posjećivat onog starog slinavca od Lionarda u Vrancusku koja je k tome još i daleko.

Ah da, zaboravijo sam reć da je tri godine prije nego šta je krepo moj poočim stanovo u Vrancuskoj u jednom dvorcu koji se zove Ambuaz[4] kao gost vrancuskog kralja koji je iako sam ja u Vrancusku dolazijo samo povremeno, i meni isto davo stalnu plaču jer je znao da je itekako zaslužujem. Lionardo je u Ambuazu osim onog uguznika od Čeka Melcija imo i slugu koji se zvao Batista i jednu kuvaricu odnosno služavku koja mu je spremala hranu i koja se zvala Maturina. Ta Maturina je mom poočimu davala jest samo hranu koja teško pada na želudac, odnosno umake i toćeve i začine teške ko kamenje, majko moja gospone papa, uopće nisam shvatijo zašto Vrancuzi tako vole kreme i začine, čim im daš komadič kruha oni odma dohvate neki skroz teški umak tako da vjerujem da su jedan od uzroka Lionardove smrti bile baš gadarije koje mu je pripremala Maturina. Puno puta sam ja toj ženskoj reko da njena hrana škodi želudcu, ali ona ništa, umjesto da mi kaže Dragi Salaje hvala ti na savijetu, ona mi je rekla Ma Salaje odjebi, tvoje lice škodi želudcu a ne moja hrana, a Vama se gospon Papa ovo o Maturini možda čini beznaćajinim, ali je to zapravo itekako važno, a poslje ćete vidit i zašto.

Ah, sad vam moram reć nešto jako važno odnosno ovu stvar. Svetosti ja razumjem da vam je čudno čuti da Lionardo nije bijo genij ali to je samo zato šta je Lionardo bio prefrigan i sa malo trikića je sve uvijerio da ima velik mozak, ali kad Vam ispričam neke detalje itekako ćete mi povjerovat. Naprimjer, jednom je moj poočim napravijo portret jedne ženske sa prekriženim rukama i malo blesavim osmjehom i iza njenih leđa se vide rijeke i doline i planine. Ja sam je htio nazvat Mona Liza ili tako nekako jer mi se činilo da je to lijepo novo i neobično ime, ali Lionardo nije htijo i reko je da je to šugava ideja i da sa takvim imenom njegova slika ne će nikad postić neki uspjeh, a nije shvaćo da je problem nešto drugo.

Pa da jer morate znat, predraga Svetosti, da je Lionardo imo velik nedostatak, odnosno on se u ženske nije razumijo ni frišku figu i sa njima ništa nije mogo jer je sve vrijeme bijo opsijednut svojim izumima (ali koje je kopiro iz starih rukopisa) i bijo je...

Produkt-Details

• Erscheint lt. Verlag: 2.10.2017
• Sprache: Croatian
• Themenwelt: Literatur ► Historische Romane
• Themenwelt: Literatur ► Klassiker / Moderne Klassiker
• ISBN-10: 953-266-848-9 / 9532668489
• ISBN-13: 978-953-266-848-3 / 9789532668483